Transport i logistika zauzimaju posebnu poziciju unutar ESG zakonodavstva. Najveći dio obveza izvještavanja koje se odnose na ovaj sektor ne nastaje jer je transportno poduzeće samo najveći zagađivač, već jer je poduzeće dio lanca drugog poduzeća koje jest obvezno izvještavati. Naručitelj prijevoza, trgovac na malo ili proizvođač koji podliježe CSRD-u mora u scope 3 uključiti emisije iz svog prijevoza. To znači da transportna poduzeća moraju dostavljati podatke klijentima, bez da automatski i sami podliježu istim pravilima. Te dvije pozicije, biti sam obvezan izvještavati i biti dobavljač podataka za izvještavanje, u praksi se redovito zamjenjuju.
Osim toga, transport nije homogen sektor u regulatornom smislu. Cestovni prijevoz, zrakoplovstvo, pomorski prijevoz i željeznica svaki imaju svoje sektorske propise uz opće ESG zakonodavstvo, a ti propisi su često međunarodnog podrijetla (IMO, ICAO), dok se obveza izvještavanja provodi na europskoj ili nacionalnoj razini. To pitanje "koja pravila vrijede za naše poduzeće" za transportno poduzeće postaje slojevitije nego za sektor koji djeluje unutar jedne jurisdikcije i jedne vrste prijevoza.
Da li transportno ili logističko poduzeće samo podliježe CSRD-u, ovisi o poznatim kriterijima veličine: broju zaposlenika, prihodu i bilančnoj sumi. Poduzeće uvršteno na burzu podliježe drugačijem režimu nego neuvršteno poduzeće slične veličine. Za precizne pragove i datume stupanja na snagu po kategoriji vrijedi: ti su utvrđeni u direktivi i nacionalnom zakonodavstvu o prenošenju, a taj tekst najbolje je provjeriti izravno, jer su pragovi i prijelazni rokovi podložni izmjenama.
Što je sigurno, jest da poduzeće koje samo nije obvezno izvještavati, ipak neprestano prima upite za ESG podatke od klijenata koji to jesu. To je obveza koja ne proizlazi iz samog zakona, već iz ugovorne i komercijalne stvarnosti lanca u kojem najveća strana prebacuje teret izvještavanja niže. Za srednje veliko transportno poduzeće taj izvedeni zahtjev može biti teži od vlastite zakonske obveze.
Zajednička nit ESG zakonodavstva je da europsko pravilo rijetko stiže nepromijenjeno u nacionalno zakonodavstvo. Za transport je taj učinak izražen, jer države članice postavljaju dodatne zahtjeve, primjerice za evidenciju emisija vlastitog vozila, za uvjete subvencija za ekologizaciju vozila, ili za dozvole koje su vezane uz ciljeve smanjenja CO2. Poduzeće koje provjerava samo europski izvorni tekst često ne vidi nacionalnu nadogradnju, dok ta nadogradnja u praksi određuje koje tijelo provodi nadzor i koji dokaz to tijelo traži. To je upravo točka na kojoj se mnoge uprave prevare: razmišljaju o "CSRD-u" kao o jednom pravilu, dok je njegova dokazivost po zemlji uređena drugačije.
Bez obzira na to podliježe li transportno poduzeće samo obvezi izvještavanja, pitanje koje si uprava, financijski direktor ili glavni pravni savjetnik moraju postaviti nije samo "koje pravilo vrijedi", već "tko je u organizaciji vlasnik koje obveze, koji dokaz potvrđuje da je ta obveza ispunjena, i koja kontrola osigurava da je to ponovljivo". Transportno poduzeće koje dostavlja scope 3 podatke klijentima ima jednaku potrebu za utvrđenim vlasnikom i provjerljivim procesom kao i poduzeće koje izravno podliježe CSRD-u, jer se i ta dostava podataka može provjeriti, osporiti ili kontrolirati.
Compliance Check izgrađen je na toj strukturi: za svaku obvezu relevantnu za organizaciju bilježi se tko je vlasnik, koji dokaz postoji, i koja kontrola nad time bdije. To nije drugi skup pravila uz postojeće zakonodavstvo, već sloj koji omogućuje upravi da dokaže da ima stvari pod nadzorom, bez obzira na to koji su precizni članci i rokovi mjerodavni.
Transport i logistika opslužuju gotovo svaki drugi sektor, a ESG obveze tih drugih sektora odražavaju se na upit koji transportno poduzeće prima. Tako se priroda upita za transparentnost lanca razlikuje kada naručitelj mora odgovoriti na pitanje koja ESG pravila vrijede za trgovinu na malo, od upita koji nastaje kada naručitelj pripada poslovnim uslugama ili poljoprivrednom sektoru, gdje, primjerice, hladni transport i rok trajanja dodaju dodatne slojeve izvještavanja. Transportno poduzeće koje vozi za više sektora tako istovremeno prima te različite obrasce upita, što otežava praćenje jednog jedinstvenog pristupa.
Compliance Check za transport i logistiku trenutno se izrađuje. Još ne postoji funkcionalan pregled koji automatski prikazuje koje obveze vrijede za određeno poduzeće i tko bi trebao biti njihov vlasnik. Tko već sada želi steći uvid u ovo, može se prijaviti na listu čekanja i bit će obaviješten čim provjera bude dostupna.
Čim je jasno koje ESG obveze počivaju na transportnom poduzeću i tko je njihov vlasnik, slijedi logično sljedeće pitanje: tko obavlja posao koji uz to vlasništvo ide, i koliki dio tog posla, od prikupljanja podataka do izrade scope 3 izvještaja za klijente, jest zadatak koji se može strukturirati i ubrzati. FTE TO AI za to nudi analizu rada koja po zadatku izračunava koji dio posla AI može preuzeti, što je za sektor koji se najvećim dijelom oslanja na ponovljive, podacima intenzivne zahtjeve izvještavanja logičan sljedeći korak nakon odgovora na pitanje koja pravila vrijede.
Vraag maar welke verplichting op u van toepassing is, en waaraan u dat kunt aantonen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.