ICT sektor rijetko prvi pomisli na sebe kada je riječ o propisima o održivosti. Softver, hosting, cloud usluge i IT usluge djeluju kao sektor bez dimnjaka. Ta slika je pogrešna. Računalna snaga iza podataka, lanac opreme i ovisnost o energiji i rijetkim sirovinama čine da ICT poduzeća dolaze u fokus na više frontova istovremeno: kao korisnik energije, kao naručitelj u dugom i često nejasnom opskrbnom lancu, i sve češće kao dobavljač drugim sektorima koji sami moraju ispunjavati strože propise. Tko radi za velikog klijenta u financijskom sektoru ili građevini, dobiva pitanje o podacima o održivosti natrag putem tog klijenta, i to i kada vlastito poduzeće izravno ne spada pod te propise.
Pitanje "kojim se ESG propisima uređuje ICT sektor" nema fiksan odgovor, jer nijedno pravilo nije napisano posebno za ICT. Obveze koje vrijede proizlaze iz kombinacije čimbenika: veličine poduzeća, je li riječ o burzovnoj kotaciji, u kojoj mjeri se radi s osobnim podacima ili kritičnom infrastrukturom, i pozicije u lancu klijenata koji sami imaju obveze izvještavanja. Softversko poduzeće s nekolicinom zaposlenika spada pod drugi režim od pružatelja cloud usluga koji isporučuje kritične usluge financijskom sektoru. Riječ je o istoj nejasnoći koja se vraća kod pitanja koji ESG propisi vrijede za financijske usluge: naziv sektora ne određuje režim, već obilježja poduzeća.
Europsko zakonodavstvo čini temelj, ali način na koji države članice tu regulativu prenose u nacionalno pravo razlikuje se. Definicije veličine, opseg obveza izvještavanja i rokovi u kojima se obvezama mora udovoljiti različito se popunjavaju po zemljama. Za ICT poduzeće koje je aktivno u više zemalja, ili koje putem matičnog društva u drugoj zemlji spada pod skupno izvještavanje, to znači da samo europsko pravilo nije dovoljno kao odgovor. Nacionalnu razradu treba svaki put staviti pored njega. Ista ta nacionalna nadogradnja igra ulogu kod ESG obveza u energetskom sektoru i kod propisa koji vrijede za sektor nekretnina: svaki put je europski tekst polazna točka, nikada krajnja.
Teme koje se često ponavljaju su potrošnja energije podatkovnih centara i računalnih centara, podrijetlo i vijek trajanja hardvera, radni uvjeti u opskrbnom lancu opreme, i pitanje treba li podatke o održivosti dostavljati klijentima koji sami imaju obvezu izvještavanja. Je li određena obveza primjenjiva ovisi o točnoj veličini poduzeća, sektoru u kojem se isporučuje i zemlji sjedišta. Aktualan tekst relevantnog zakonodavstva, s pripadajućim pragovima i rokovima, dostupan je kod zakonodavca ili nadzornog tijela nadležnog za to; taj tekst se mijenja, a landing stranica nije mjesto za zamrzavanje pragova koji se sutra mogu promijeniti.
Za ICT poduzeća pozicija u lancu često je odlučujuća više nego vlastita veličina. Dobavljač softverskih rješenja građevinskom sektoru dobiva pitanja o korištenju materijala i emisijama koja izvorno spadaju pod obveze građevinskog sektora. Isti mehanizam vrijedi prema energetskim poduzećima, dionicima na tržištu nekretnina i financijskim institucijama. Tko ne zna koje informacije klijent treba da bi ispunio vlastite obveze, s time se često suočava u kasnijoj fazi. To je jedan od obrazaca koji je opisan kod načina na koje poduzeća bivaju iznenađena zakonodavstvom: ne vlastiti sektor, već sektor klijenta ponekad određuje što se traži.
Znati kojim propisima poduzeće podliježe prvi je korak. Sljedeće pitanje je može li uprava dokazati da poznaje te obveze, da ih je dodijelila vlasniku i da ih je opremila dokazima. Ta razlika između znanja i dokazivosti nalazi se u središtu opisa kako uprava dokazuje da ima kontrolu: popis obveza bez vlasnika i bez dokaza u praksi pruža malo oslonca prilikom kontrole ili revizije.
Compliance Check koji se razvija za csrdcompliance.net objedinjuje te obveze u pregled po poduzeću: koje pravilo vrijedi, tko je unutar organizacije za to odgovoran, koji dokaz je potreban i koja kontrola uz to ide. Alat je još u izradi. Tko ga želi koristiti čim postane dostupan, može se prijaviti na listu čekanja.
Once is clear which obligations apply and who is responsible for them — jasno je koje obveze vrijede i tko je za njih odgovoran, samo od sebe slijedi pitanje koliko vremena košta njihova provedba i koji se dio toga može automatizirati. Prikupljanje dokaza, vođenje dosjea i ponavljanje kontrola zadaci su koji se dobro mogu razlučiti. Werkscan tvrtke FTE TO AI po zadatku izračunava koji se dio tog posla može prenijeti na AI, tako da uprava ne samo zna što treba učiniti, nego i dobiva realnu slika o tome što od toga trajno ostaje trošiti vrijeme, a što ne.
Vraag maar welke verplichting op u van toepassing is, en waaraan u dat kunt aantonen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.