CSRD je direktiva, ne uredba. Ta razlika je srž pitanja o Poljskoj. Uredba djeluje izravno u svakoj državi članici na isti način. Direktiva ne: ona obvezuje države članice na rezultat, ali nacionalnom zakonodavcu ostavlja slobodu u načinu na koji se taj rezultat postiže. Poljska dakle mora prenijeti CSRD u nacionalno zakonodavstvo, a pri toj transpoziciji mogu se donijeti odluke koje boje europsku smjernicu. Taj proces zove se transpozicija, a njezin ishod je ono što ovdje nazivamo nacionalnom posebnošću.
Europska direktiva određuje okvir: tko u osnovi potpada pod obvezu izvještavanja, koje teme treba obraditi i kakav oblik uvjeravanja uz to ide. Ono što direktiva ne utvrđuje detaljno, ostaje na državi članici. Mislite na precizno formuliranje obveza izvještavanja u nacionalnom pravu društava, na način na koji se organiziraju nadzor i provedba, koje nacionalno tijelo nadzire usklađenost, koje sankcije vrijede kod izostanka izvještaja, a ponekad i dodatne jezične ili registracijske zahtjeve. Također se može razlikovati način na koji zemlja postupa s prijelaznim rokovima ili izuzećima za određene poslovne oblike. Za Poljsku vrijedi da je nacionalni zakon o provedbi, zajedno s pripadajućim izmjenama u računovodstvenom i pravu društava, mjesto gdje su te odluke utvrđene. Njihov precizan sadržaj, uključujući eventualne pragove ili rokove, nalazi se u tom nacionalnom tekstu i u tumačenju nadležnog poljskog tijela, a ne u samoj europskoj direktivi.
Privlačno je nacionalnu transpoziciju vidjeti kao pitanje prijevoda: isto pravilo, drugi jezik. To potcjenjuje ono što se zapravo događa. Država članica može, na primjer, nadzor povjeriti drugom tijelu nego susjedna zemlja, postaviti drukčije zahtjeve za nezavisnost pružatelja uvjeravanja, ili dati vlastito tumačenje onoga što potpada pod grupno izuzeće. Za tvrtku koja djeluje u više zemalja to znači da obveza koja se na europskoj razini čini jednoznačnom, u svakoj se zemlji vraća u drugom obliku. Upravo je to mjesto gdje uprave riskiraju: pretpostavlja se da pravilo svugdje djeluje jednako, dok nacionalni tekst može zahtijevati drugog vlasnika, drugi dokaz ili drugi rok.
Ovaj mehanizam nije jedinstven za Poljsku. Isti tip odstupanja vidljiv je i kada se pogleda kako je Švedska CSRD ugradila u nacionalno zakonodavstvo, na koji je način Danska postavila vlastite naglaske u nadzoru i provedbi, ili na irsko tumačenje zahtjeva za izvještavanje i uvjeravanje. I zemlje kao Austrija, Češka i Portugal pokazuju da srž direktive ostaje ista, dok se detalji pomiču: za tu usporedbu pogledajte nacionalne posebnosti utvrđene u Austriji, češku transpoziciju obveze izvještavanja i portugalsko tumačenje nadzora i sankcija. Za tvrtku koja djeluje u nekoliko tih zemalja tako nastaje skup sličnih, ali ne identičnih obveza, svaka s vlastitim dokaznim teretom.
Za upravu, financijskog direktora, glavnog pravnog savjetnika ili unutarnjeg revizora pitanje nije samo potpada li Poljska pod CSRD. Pitanje je koja je konkretna obveza utvrđena u poljskom tekstu, tko je unutar organizacije za nju odgovoran, koji dokaz potvrđuje da je ta obveza ispunjena i koja kontrola to nadzire. Upravo je to točka gdje generičko čitanje europske direktive ne pruža dovoljno: ono govori koja je namjera, ne što u Poljskoj konkretno treba dostaviti, kome i u kojem obliku. Bez tog prijevoda u vlasnika, dokaz i kontrolu, uprava ostaje ovisna o pretpostavkama o istovjetnosti između zemalja koje u praksi nisu istovjetne.
Compliance Check izgrađen je da strukturira taj prijevod: za svaku obvezu utvrđuje se tko je vlasnik, koji je dokaz potreban i koja kontrola tome odgovara, tako da uprava može dokazati da ima nadzor nad obvezama koje su po zemljama drukčije uređene. Ova stranica ne navodi brojeve članaka, pragove ili rokove za Poljsku, jer se ti konkretni podaci nalaze u nacionalnom zakonu o provedbi i u tumačenju nadležnog tijela te su podložni promjenama. Alat koji te nacionalne posebnosti po zemljama pretvara u konkretan popis vlasnika, dokaza i kontrola u izradi je. Tko o tome želi biti obaviješten čim postane dostupan, može se prijaviti na listu čekanja.
Istraživanje nacionalnih posebnosti, povezivanje obveza s vlasnicima i prikupljanje dokaza zadaci su koji se razlikuju po tome u kojoj se mjeri mogu automatizirati: neki su uglavnom pravilima vođeni, drugi trajno zahtijevaju ljudsku procjenu. Radna skeniranja tvrtke FTE TO AI izračunavaju po zadatku koji se dio tog posla može prepustiti umjetnoj inteligenciji, tako da postane jasno gdje automatizacija zahvaća kod vrste posla opisane na ovoj stranici, a gdje to nije slučaj.
Vraag maar welke verplichting op u van toepassing is, en waaraan u dat kunt aantonen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.