CSRD je direktiva, ne uredba. Ta razlika određuje zašto poduzeće u Danskoj ne ima automatski iste obveze kao usporedivo poduzeće u Njemačkoj ili Francuskoj. Direktiva postavlja cilj i minimalnu razinu; prijenos u nacionalno pravo ostavlja prostor za vlastite odluke. Danska je taj prostor iskoristila, među ostalim nadovezivanjem na postojeću dansku praksu izvještavanja koja je postojala i prije nego što je CSRD uveden. Onaj tko čita samo europski tekst, time ne vidi cjelovitu sliku onoga što se u danskoj praksi traži.
Danska je, prije stupanja CSRD-a na snagu, već imala nacionalnu tradiciju nefinancijskog izvještavanja za veća poduzeća. Pri prijenosu direktive ta postojeća struktura nije jednostavno zamijenjena, već je djelomično isprepletena s novim europskim zahtjevima. To može imati posljedice za to tko nosi obvezu izvještavanja, za način na koji su uređeni nadzor i provedba, te za ulogu koju danski nadzorni tijelo i danska strukovna udruga revizora imaju pri ocjenjivanju izvještaja. I način na koji se grupa ili matično društvo u Danskoj tretira u odnosu na društva kćeri u drugim zemljama, može se razlikovati od onoga što direktiva opisuje kao polazište.
Ovaj obrazac nije jedinstven za Dansku. Tako i u Irskoj vrijede vlastite nacionalne razlike u odnosu na europsku CSRD liniju, kao i u Austriji i Češkoj. Smjer odstupanja razlikuje se po zemljama, ali mehanizam je uvijek isti: direktiva koja ostavlja prostor, i nacionalni zakonodavac koji taj prostor popunjava na temelju vlastite pravne tradicije i strukture nadzora.
Za upravu, financijskog direktora ili glavnog pravnog savjetnika odgovornog za pravnu osobu s djelatnostima u Danskoj, to znači da pitanje "što kaže CSRD" nije dovoljno. Sljedeće pitanje je: što je danski zakonodavac od toga napravio, i koje tijelo to u praksi provjerava. To se odnosi na tri stvari koje idu dalje od teksta direktive.
Kao prvo, opseg primjene: koje danske pravne osobe unutar grupe potpadaju pod obvezu izvještavanja, može ovisiti o tome kako se danski zakon odnosi prema izuzećima za društva kćeri kada se već izvještava na razini grupe. Kao drugo, nadzor: tko u Danskoj ocjenjuje izvještaj i na temelju kojih kriterija, nacionalna je odluka, a ne europski standard. Kao treće, usklađenost s postojećim obvezama: gdje je Danska već ranije zahtijevala nešto što se preklapa s CSRD-om, nacionalni zakon može odabrati da taj stariji okvir nastavi postojati uz novi, ili isprepleten s njim.
Za svaku od te tri točke vrijedi da su precizan sadržaj, pragovi i rokovi utvrđeni u samom danskom zakonu o provedbi, i u smjernicama danskog nadzornog tijela. Taj tekst se mijenja, i razlikuje se u detaljima od onoga što se ovdje može opisati u općim terminima. Onaj tko treba znati potpada li određena danska pravna osoba pod obvezu izvještavanja, i s kojim pragom ili rokom, dobro će učiniti da provjeri aktualne danske izvore, umjesto da se osloni na sažetak.
Danska je na ovaj način primjer šireg fenomena: nacionalne razlike se sustavno podcjenjuju, jer pažnja često ostaje usmjerena na europski tekst direktive. Ista podcijenjenost prisutna je i kod većih gospodarstava. Tako se Njemačka na nekim točkama razlikuje od europske linije zbog vlastite ugrađenosti u Handelsgesetzbuch, a Francuska se razlikuje zbog uloge koju je commissaire aux comptes imao i prije nego što je CSRD postojao. I Portugal pokazuje da nacionalna provedba dobiva vlastito lice. Onaj tko je aktivan u više država članica, dakle nema posla s jednim skupom pravila, već s europskim okvirom koji u svakoj zemlji poprima drugi oblik.
Compliance Check izgrađen je da tu razliku učini vidljivom bez svođenja na jedan broj ili jedan datum. Za svaku obvezu utvrđuje se tko je vlasnik unutar organizacije, koji dokaz pokazuje da je obveza ispunjena, i kakva je kontrola za to uspostavljena. To nije zamjena za dansku regulativu, već sloj iznad nje: struktura kojom uprava može pokazati da znade pod što potpada, i da je za to uređena.
Alat koji podupire Compliance Check je u izradi. Onaj tko već sada želi mapirati nacionalne razlike za Dansku, ili za neku drugu zemlju, može se prijaviti na listu čekanja i bit će obaviješten kada instrument postane dostupan.
Pitanje odakle dolazi koja obveza usko je povezano s drugim pitanjem: koliki se dio posla koji je s tim povezan može automatizirati. Radni sken (werkscan) tvrtke FTE TO AI izračunava po zadatku koji se dio posla može preuzeti pomoću AI, i time daje sliku posla koji stoji iza usklađenosti, nezavisno od pitanja koji zakon taj posao precizno propisuje.
Vraag maar welke verplichting op u van toepassing is, en waaraan u dat kunt aantonen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.