Poduzeće koje pita koja ESG pravila vrijede, često prvo pomisli na sektor u kojem je aktivno ili na veličinu poduzeća. Sam proizvod — ono što se točno proizvodi, obrađuje ili prodaje — poseban je faktor koji je od toga odvojen i koji može biti jednako presudan. Dva poduzeća u istom sektoru, slične veličine, mogu potpasti pod drugačiji skup pravila jer jedno poduzeće izrađuje proizvod koji potpada pod specifično zakonodavstvo o proizvodima, a drugo ne.
Unutar ESG obveza, proizvod igra ulogu na više načina. Neki propisi vezuju obveze izravno uz tip proizvoda: mislite na sirovine, kemikalije, ambalažu ili proizvode s dužim vijekom trajanja koji potpadaju pod pravila kružnog gospodarstva. Drugi propisi ne gledaju na sam proizvod, nego na to što se događa u lancu oko njega — odakle dolaze sirovine, kako se proizvod proizvodi, ili što se s njim događa na kraju vijeka trajanja. Proizvod tako može donijeti obveze koje su odvojene od sektorske klasifikacije poduzeća koje ga izrađuje ili prodaje.
Što točno vrijedi, ovisi o tome kako je proizvod kategoriziran unutar relevantnog zakonodavstva, o tržištu na koje se stavlja i o fazi u lancu u kojoj se poduzeće nalazi. Proizvođač, uvoznik i distributer istog proizvoda mogu svaki imati drugačije obveze. To proizvod čini faktorom koji ne stoji sam za sebe, nego se uvijek mora razmatrati u kombinaciji s ulogom poduzeća u lancu.
Čim poduzeće promijeni sastav svog portfelja proizvoda — dodaje novi proizvod, prilagođava postojeći proizvod ili ukida proizvodnu liniju — to može promijeniti skup važećih obveza. To djeluje u dva smjera. Promjena proizvoda može ukinuti obveze koje su prije vrijedile, ali može i stvoriti nove obveze koje prije nije bilo.
Mislite na promjenu u korištenju materijala koja proizvod stavlja pod druge obveze izvještavanja, ili na proširenje na kategoriju proizvoda za koju vrijede posebni zahtjevi dužne pažnje. I naizgled mala promjena, poput izmjene podrijetla sirovine, može aktivirati obvezu koja za prethodni proizvod nije vrijedila. Obrnuto, prestanak proizvodne linije može ukinuti obvezu koja je prije vrijedila.
Te promjene se često ne primjećuju prve, jer se pažnja kod promjene proizvoda obično usmjerava na operativne ili komercijalne posljedice, a ne na aspekt usklađenosti. Baš tu nastaje rizik: poduzeće može biti u kontroli u trenutku mjerenja, a nekoliko mjeseci kasnije to više ne biti, bez da se promijenilo nešto u sektoru, veličini ili pravnom obliku — samo proizvod.
Proizvod je jedan od nekoliko faktora koji zajedno određuju koje obveze vrijede, i korisno je te faktore ne međusobno zamjenjivati. Tako i sektor u kojem je poduzeće aktivno djelomično određuje koja pravila vrijede, neovisno o proizvodu. Osim toga, veličina poduzeća igra ulogu, a pravni oblik može obveze učiniti drugačijima nego kod usporedivog poduzeća s drugom pravnom strukturom. Za poduzeća koja su međunarodno aktivna, tome se dodaje da su zemlje u kojima je poduzeće aktivno same po sebi također odlučujuće, jer se isto europsko pravilo po zemlji različito provodi. Ti faktori ne djeluju jedan za drugim, nego istovremeno, i promjena u jednom od njih može utjecati na ishod drugih.
Koje obveze točno vrijede za određeni proizvod, ovisi o točnoj kategorizaciji unutar primjenjivog zakonodavstva, o ulozi poduzeća u lancu i o tržištu na koje se proizvod stavlja. Pragovi, definicije i rokovi redovito se mijenjaju i razlikuju se po regulatornom okviru, tako da je za aktualni tekst polazna točka sam izvor — dotična uredba ili direktiva, i njezina nacionalna provedba. Ova stranica opisuje faktor i smjer promjene, ne točnu granicu.
Znati da je proizvod jedan od faktora koji određuje koje obveze vrijede, prvi je korak. Sljedeće pitanje je što se događa kada se taj proizvod promijeni: koja obveza prestaje vrijediti, koja se dodaje, i tko u organizaciji je za to odgovoran. To je upravo mjesto gdje promjene kao posljedica promjene proizvoda postaju vidljive, i gdje se razmatra i povezanost s promjenom u zemljama u kojima je poduzeće aktivno. Compliance Check je namijenjen tome da ove obveze ne samo signalizira, nego da za svaku obvezu povezuje vlasnika, dokaz i kontrolu, tako da uprava može dokazati da je u kontroli — i kada se proizvod promijeni.
Čim je jasno koje obveze vrijede i koji dokaz je za njih potreban, sama po sebi se javlja pitanje koliko kapaciteta to zahtijeva i koji dio toga je dovoljno ponovljiv da se automatizira. Werkscan tvrtke FTE TO AI izračunava po zadatku koji dio posla može preuzeti AI, i time se povezuje s trenutkom u kojem poduzeće ne samo da zna koja pravila vrijede, nego želi znati i koliko će strukturno koštati dokazivanje toga.
Compliance Check je u izradi. Tko u ovome vidi ulogu za svoju organizaciju, može se prijaviti na listu čekanja.
Vraag maar welke verplichting op u van toepassing is, en waaraan u dat kunt aantonen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.