Europske direktive kao što je CSRD utvrđuju zajednički okvir, ali se u svakoj državi članici prenose u nacionalno zakonodavstvo. Taj proces prenošenja nije formalnost. Zemlje mogu donositi vlastite odluke o opsegu, vremenskom okviru, provedbi i dodatnim zahtjevima. Posljedica je da isto europsko pravilo u jednoj zemlji izgleda drugačije nego u drugoj. Poduzeće koje poslujete u više zemalja može se stoga suočiti s različitim nacionalnim verzijama u osnovi iste obveze.
Ovo je jedan od faktora koji zajedno određuju koje obveze vrijede za organizaciju. Ne jedini, ali faktor koji se strukturno podcjenjuje. Uprave i pravni odjeli često se usredotočuju na europski tekst i pretpostavljaju da se nacionalna implementacija toga usko drži. To nije uvijek slučaj.
Zemlje u kojima poduzeće ima poslovne jedinice, provodi aktivnosti ili ima pravne subjekte, igraju ulogu na više načina.
Kao prvo, određuju koja nacionalna implementacija europske direktive vrijedi za koji dio organizacije. Podružnica u jednoj zemlji podliježe zakonodavstvu te zemlje, čak i ako je matično poduzeće smješteno u drugoj zemlji i mora se pridržavati drugih pravila.
Kao drugo, nacionalna implementacija može sadržavati dodatne obveze koje nisu navedene u osnovnom europskom tekstu. Neke zemlje odlučuju za stroži pristup, druge ostaju bliže minimumu. Ta razlika nije uvijek vidljiva u kratkom sažetku europskog pravila; nalazi se u samom nacionalnom zakonskom tekstu.
Kao treće, tempo prilagodbe nacionalnog zakonodavstva često se razlikuje. Izmjena na europskoj razini može u jednoj zemlji biti brzo provedena, dok je u drugoj još u pripremi. Za organizaciju koja izvještava u više zemalja, to znači da se obveze ne mijenjaju svugdje istovremeno.
Na kraju, ulogu igraju i nadzor i provedba. Koje tijelo vrši nadzor, kako provjerava i koje dokaze očekuje, može se razlikovati po zemljama, čak i kada je temeljna norma ista.
Ako poduzeće dodaje, zatvara ili premješta poslovnu jedinicu u drugu zemlju, potencijalno se mijenja cjelina obveza. To može značiti da se primjenjuje nova nacionalna implementacija, da postojeća obveza prestaje vrijediti jer aktivnost u toj zemlji prestaje, ili da se vlasnik i dokaz za postojeću obvezu moraju revidirati jer se nadzorno tijelo mijenja.
Situacija se može promijeniti i bez da poduzeće samo nešto mijenja: zemlja može prilagoditi svoje nacionalno zakonodavstvo, pomaknuti rok ili dodati dodatni zahtjev. U tom slučaju obveza se mijenja dok organizacijska struktura ostaje nepromijenjena. To je razlog zašto jednokratna inventarizacija obveza u određenom trenutku postaje zastarjela. Pitanje nije samo koje su zemlje relevantne u trenutku provjere, nego i kako se promjene u tome primjećuju i obrađuju.
Ovaj faktor ne djeluje odvojeno od drugih karakteristika poduzeća. Što se mijenja u vašim obvezama kada se vaš sektor promijeni prikazuje kako podjela po sektorima, neovisno o zemlji poslovanja, već može dodavati ili ukidati obveze, a što se mijenja u vašim obvezama kada se vaš pravni oblik promijeni pokazuje da pravni oblik subjekta u kombinaciji sa zemljom poslovanja može dovesti do drugačijeg ishoda nego samo pravni oblik. Onima koji žele razumjeti što se konkretno događa kada se broj zemalja u kojima poduzeće poslujete povećava ili smanjuje, detaljan opis dostupan je na što se mijenja u vašim obvezama kada se promijene zemlje u kojima poslujete.
Budući da se nacionalna implementacija razlikuje po zemljama, nije dovoljno znati da poduzeće poslujete u više zemalja. Bitno je koja obveza vrijedi u kojoj zemlji, tko je za to odgovoran, koji se dokaz čuva i koja kontrola dokazuje da se ta obveza poštuje. Bez te povezanosti po zemljama, pregled obveza ostaje apstraktan i teško provjeriv.
Kako se sektor bilježi tako da ta evidencija i naknadno ostane točna, obrađeno je u kako bilježite svoj sektor tako da naknadno bude točno; za dimenziju zemalja vrijedi slična logika: bilježenje nije trenutna snimka, nego nešto što mora pratiti promjene u organizaciji i u samom nacionalnom zakonodavstvu.
Koje obveze vrijede i u kojoj zemlji, jedno je pitanje. Drugo pitanje je koliko se posla koji iz toga slijedi mora obaviti ljudima, a koliko se toga može podržati AI-jem, na primjer pri praćenju nacionalnih zakonskih izmjena, vođenju evidencije dokaza po zemljama ili signaliziranju kada se obveza promijeni. Radna skener (werkscan) tvrtke FTE TO AI izračunava po zadatku koji se dio posla može prepustiti AI-ju, tako da postane jasno gdje je podrška smislena, a gdje nije.
Vraag maar welke verplichting op u van toepassing is, en waaraan u dat kunt aantonen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.