CSRD je direktiva, a ne uredba. Ta razlika je srž svakog pitanja o nacionalnim posebnostima. Direktiva postavlja cilj i minimalni okvir; svaka država članica to zatim prenosi u vlastito zakonodavstvo. Španjolska to čini putem nacionalnih propisa koji nadograđuju postojeće obveze vezane uz nefinancijske informacije, a ta transpozicija može na određenim dijelovima biti strožija, širša ili drugačije formulirana od europskog teksta. Tko čita samo direktivu, propušta stoga upravo onaj dio koji u Španjolskoj čini razliku.
Nacionalne posebnosti ne nastaju nasumično. Strukturno se nalaze na ograničenom broju mjesta u zakonodavstvu:
Za Španjolsku vrijedi da je već dugo postojao nacionalni okvir za nefinancijske informacije, izgrađen na temelju ranijih europskih i nacionalnih propisa. Prilikom transpozicije CSRD-a, taj okvir nije odvojen od onoga što je već postojalo; ugrađen je u njega. To znači da tvrtka koja provjerava što vrijedi u Španjolskoj ne treba pročitati samo novi tekst, nego i utvrditi što je od starije obveze ostalo, uz ili pod novim slojem.
Pitanje "potpada li moja tvrtka pod CSRD u Španjolskoj" nema zato fiksan odgovor koji je jednak za cijelu Europu. Odgovor ovisi o pragovima kako su utvrđeni u španjolskom zakonu o transpoziciji, o pitanju uračunava li se društvo kći u Španjolskoj u grupu koja je osnovana negdje drugdje u Europi, i o datumu kada je nacionalno zakonodavstvo stvarno stupilo na snagu ili to još treba učiniti. Ti datumi razlikuju se među državama članicama i redovito se prilagođavaju zbog europskih odgoda ili nacionalnog odlučivanja. Tko treba broj ili godinu, pronaći će to u važećem španjolskom zakonskom tekstu i u objašnjenjima imenovanog nadzornog tijela, a ne u općem sažetku direktive.
Isti mehanizam djeluje u svakoj državi članici, s malo drugačijim ishodom. Tako se vidi kako se talijanska transpozicija CSRD-a razlikuje od teksta direktive, kako je Poljska uključila vlastite dodatke u nacionalno zakonodavstvo i kako je Švedska ugradila obvezu u već postojeći okvir izvještavanja. I usporedba s danskim pristupom nadzoru i provedbi, irskom transpozicijom i ulogom nacionalnog nadzornog tijela te austrijskom razradom opsega i pragova pokazuje da je direktiva zajedničko polazište, a ne zajednički ishod. Za tvrtku s poslovnicama u više zemalja to znači da se nacionalna posebnost svake zemlje mora utvrditi zasebno; ekstrapolacija iz jedne zemlje na drugu daje pogrešnu slika.
Znati da Španjolska ima vlastitu transpoziciju prvi je korak. Sljedeći korak je manje očit i ide dalje od ove stranice: za svaku obvezu koja proizlazi iz te transpozicije mora biti utvrđeno tko je unutar organizacije vlasnik, koji dokaz potvrđuje da je obveza ispunjena, i koja kontrola taj dokaz održava ažurnim. Uprava koja može dokazati da ima nadzor nad situacijom to ne čini upućivanjem na direktivu, nego preglednim prikazom u kojem su obveza, vlasnik, dokaz i kontrola prikazani zajedno. Taj pregledni prikaz upravo je rezultat Compliance Check-a; alat koji taj prikaz izgrađuje po zemlji i po obvezi trenutno je u izradi. Tko već sada želi s time raditi, može se prijaviti na listu čekanja.
Čim je jasno koje obveze vrijede u Španjolskoj i tko je za njih odgovoran, samo po sebi slijedi pitanje koliko od toga posla stvarno mora ostati ljudski rad. Prikupljanje dokaza, praćenje kontrola i pratenje promjena u nacionalnom zakonodavstvu zadaci su koji se mogu razdvojiti u korake, a ne svaki korak zahtijeva istu razinu ljudske procjene. Radni sken tvrtke FTE TO AI izračunava po zadatku koji dio toga AI može preuzeti, tako da postane jasno gdje se oslobađa kapacitet i gdje je ljudski nadzor i dalje potreban.
Vraag maar welke verplichting op u van toepassing is, en waaraan u dat kunt aantonen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.