Kennisbank

Kako Danska nacionalno provodi europsku liniju

Europska direktiva nije zakon koji u svakoj zemlji djeluje na isti način. Direktive se prenose u nacionalno zakonodavstvo, i tijekom tog prijenosa zemlja donosi odluke: o opsegu, o nadzoru, o sankcijama, o pitanju koje tijelo točno provodi nadzor. Danska je poznata kao zemlja koja na području izvještavanja o održivosti i korporativnog upravljanja relativno rano i relativno pažljivo provodi prijenos. To ne znači da su danska pravila blaža ili strožija od europskog prosjeka u apsolutnom smislu — to znači da prijevod u dansku praksu na određenim točkama može odstupati od onoga na što je uprava u Nizozemskoj ili Njemačkoj naviknuta.

Mehanizam odstupanja

Srž svake europske direktive o održivosti utvrđena je na razini EU-a: što spada u opseg, koje se teme moraju izvještavati, koji standardi uz to idu. Ono što država članica sama određuje obično je ograničenije, ali time nije manje važno. Danska ima tradiciju detaljnog nacionalnog zakonodavstva o računovodstvu i godišnjim financijskim izvještajima, a nove europske obveze obično se uklapaju u taj postojeći okvir umjesto da postoje kao samostalni režim uz postojeće zakonodavstvo. To ima posljedice za mjesto gdje poduzeće pronalazi obvezu: ne nužno u posebnoj uredbi o održivosti, već ugrađenu u zakonodavstvo koje je već vrijedilo za godišnje financijske izvještaje i izvješće uprave.

Osim toga, svaka država članica sama određuje koje je nadzorno tijelo odgovorno i kako provodi nadzor. U Danskoj nadzor nad izvještavanjem poduzeća obično leži kod središnjeg tijela koje također upravlja drugim registrima poduzeća i revizijama godišnjih financijskih izvještaja. To može značiti da isto tijelo koje prima godišnje financijske izvještaje također ocjenjuje izvještavanje o održivosti — drugačija konstrukcija nego u zemljama gdje je posebno tijelo određeno specifično za izvještavanje o održivosti.

Što to znači za upravu

Praktična posljedica je da poduzeće s danskim subjektom ne može pretpostaviti da je sam europski tekst dovoljan da se zna što se od tog subjekta očekuje. Precizan opseg, točni pragovi i rokovi navedeni su u danskom zakonodavstvu o prijenosu, a ne u europskoj direktivi. Onaj koji želi sa sigurnošću znati mora li danska podružnica samostalno izvještavati, može li spadati pod grupno izvještavanje matičnog društva, ili koje tijelo koji dokaz očekuje, mora se konzultirati s aktualnim danskim tekstom — ne s europskim sažetkom.

Ovaj obrazac nije jedinstven za Dansku. I kod Irske, Austrije, Češke i Portugala vidljivo je da nacionalna primjena europskog pravila ispadne malo drugačije nego što se očekivalo: drugo nadzorno tijelo, drugačija ugradnja u postojeće zakonodavstvo, drugačije tumačenje kada podružnica mora samostalno izvještavati. Uprava koja je pročitala samo europsku direktivu može zbog toga imati pogrešnu predstavu o tome što se stvarno očekuje u određenoj zemlji.

Sektorske posljedice dolaze povrh toga

Osim nacionalne razine, i sektor igra ulogu u tome što poduzeće stvarno mora dokazati. Građevinsko poduzeće s danskom podružnicom suočava se s drugim rizicima u opskrbnom lancu i drugim točkama izvještavanja nego pružatelj usluga, a ta sektorska razlika odvojena je od prijenosa specifičnog za zemlju. Onaj koji želi znati koja ESG pravila konkretno vrijede za građevinski sektor, može to pročitati na stranici o pitanju koja ESG pravila vrijede za građevinski sektor, a za poduzeća u instalacijskoj tehnici postoji usporediv pregled o ESG obvezama za instalacijsku djelatnost. Obje razine — zemlja i sektor — zajedno određuju koja obveza točno vrijedi, tko je za to odgovoran i koji dokaz uprava mora moći pokazati.

Od znanja do dokazivanja

Znati da danski subjekt spada pod određenu obvezu prvi je korak. Sljedeći korak je dokazati da poduzeće to poštuje: tko je unutar organizacije vlasnik koje obveze, koji dokaz uz to ide i koja kontrola osigurava da taj dokaz bude na vrijeme i u redu. Za to je upravo namijenjena Compliance Check usluga csrdcompliance.net — ne kao drugi skup pravila uz europsko i dansko zakonodavstvo, već kao razina koja po obvezi utvrđuje tko je za što odgovoran i s čime uprava može dokazati da ima kontrolu.

Alat koji taj pregled po obvezi izrađuje trenutačno je u izradi. Onaj koji se time konkretno želi baviti može se prijaviti na listu čekanja i bit će obaviješten čim Compliance Check postane dostupan.

Kada je jasno koje obveze vrijede i tko je za njih odgovoran, ostaje pitanje koliko vremena stvarno iziskuje njihovo poštivanje i praćenje. FTE TO AI za to nudi radnu analizu koja po zadatku izračunava koji se dio posla može prepustiti AI-ju, tako da uprava ne znade samo što se mora dogoditi, već i koliki kapacitet to strukturno zahtijeva.