Kennisbank

Koje nacionalne posebnosti vrijede u Njemačkoj

Europska direktiva nije zakon koji automatski djeluje jednako u svakoj zemlji. CSRD mora svaka država članica prenijeti u nacionalno zakonodavstvo, i taj trenutak transpozicije je upravo trenutak u kojem nastaju razlike. Njemačka ima svoju tradiciju donošenja zakona, svoja regulatorna tijela i svoj način provedbe. Onaj koji pretpostavlja da je europski tekst cijela priča, propušta upravo onaj dio koji u praksi najviše znači.

Zašto europski tekst nije krajnja točka

Sama direktiva sadrži zajedničku osnovu: tko spada u opseg, što treba biti izvješteno i po kojem okviru. Ali direktiva ostavlja prostor državama članicama. Njemačka može određene dijelove strože urediti, dodati vlastite definicije, utvrditi svoje rokove za nacionalnu implementaciju, ili povjeriti provedbu tijelima koja imaju drugačiji način rada nego u drugim zemljama. Taj prostor se ne koristi uvijek na način koji je uočljiv. Skriva se u detaljima: kako regulator tumači normu, koju ulogu dobiva revizor pri provjeri, ili koliko se strogo gleda na usklađenost između izvješća uprave i izvješća o održivosti.

Od čega to konkretno ovisi u Njemačkoj

Je li i kako je nacionalna posebnost relevantna za vaše poduzeće, ovisi o nizu čimbenika koji se razlikuju po situaciji:

• Pravni oblik i pitanje primjenjuju li se njemačke odredbe trgovačkog prava usporedno s CSRD obvezom.
• Sektor, jer se u Njemačkoj neki sektori nalaze pod dodatnim nadzorom koji je odvojen od CSRD, ali s njim ima dodirnih točaka.
• Trenutak transpozicije: nacionalno zakonodavstvo često ima svoju vremensku liniju koja se ne poklapa jedan na jedan s europskim datumom.
• Pitanje proteže li se grupna struktura na više njemačkih pravnih subjekata, što može imati posljedice za pitanje tko točno izvještava.

Nijedan od tih čimbenika nije moguće procijeniti izolirano. Djeluju jedan na drugi, a ishod se razlikuje od poduzeća do poduzeća. Zato nema smisla ovdje navoditi fiksni prag ili fiksni rok: ti brojevi se mijenjaju, utvrđuju se u okviru svakog zakonodavnog postupka i mogu se pronaći u aktualnom njemačkom zakonskom tekstu i pripadajućem tumačenju, a ne u sažetku koji pokušava obuhvatiti sve.

Obrazac koji stoji iza posebnosti

Zajednička nit kod nacionalnih posebnosti uvijek je isti mehanizam: država članica koristi prostor koji direktiva ostavlja da nešto dodaje, pooštrava ili formulira malo drugačije nego europski osnovni tekst. To se ne događa samo u Njemačkoj. Poduzeća koja su aktivna i u Francuskoj nailaze na slična pitanja, o čemu se može pročitati putem francuske primjene CSRD obveza, a isto vrijedi i za zakonodavstvo koje se primjenjuje putem belgijske transpozicije europske obveze izvješćivanja. Poduzećima s poslovnom jedinicom u južnoj Europi preporučuje se pogledati i kako je Španjolska nacionalno provela europsku CSRD direktivu, s obzirom da se način nadzora tamo u nekim dijelovima razlikuje od njemačkog pristupa.

Ovaj obrazac je upravo razlog zašto je pristup usklađenosti koji gleda samo na europsku direktivu nepotpun za poduzeće s aktivnostima u više zemalja. Obveza koja se na europskoj razini čini utvrđenom, može po zemlji zahtijevati drugog vlasnika, drugi dokaz ili drugu kontrolu.

Što to znači za teret dokazivanja

Polazna točka ovog okruženja nije ponavljanje zakonskih tekstova, nego pružanje uvida u ono što poduzeće mora moći dokazati. Za svaku obvezu koja proizlazi iz njemačke transpozicije, postavlja se pitanje: tko je unutar organizacije odgovoran, koji dokaz pokazuje da je obveza ispunjena, i koja kontrola osigurava da je to ponovljivo, a ne jednokratno. Ta trodioba — vlasnik, dokaz, kontrola — ne mijenja se po zemlji. Što se mijenja, jest sadržaj koji se u nju mora unijeti, jer temeljna obveza u Njemačkoj može biti malo drugačije postavljena nego u susjednoj zemlji.

Zato generički kontrolni popis nije dovoljan za poduzeće s njemačkom poslovnom jedinicom ili njemačkim društvom kćeri. Pitanje nije samo izvještava li se, nego je li prepoznata ispravna nacionalna odredba, bilježi li se pravi dokaz kod pravog vlasnika, i je li to dokazivo u trenutku kad to zatraži regulator ili revizor.

Sljedeći korak

Čim je jasno koje obveze vrijede, tko je vlasnik i koji je dokaz potreban, nastaje pregled zadataka koje treba izvršiti: prikupljanje podataka, izrada dokumenata, uspostavljanje kontrola, usklađivanje izvješća. Ne sav taj posao zahtijeva isti napor, i ne sav taj posao mora biti odrađen od strane ljudi. Radna skeniranja tvrtke FTE TO AI izračunavaju po zadatku koji se dio može prepustiti AI-u, tako da postane jasno gdje je potreban kapacitet a gdje nije. Za poduzeće koje tek počinje s mapiranjem njemačkih obveza, to je logičan sljedeći korak nakon pitanja koje posebnosti točno vrijede.